Verujem u tebe!
Dođe tako neko
čudno doba kad čovek zaboravi na sebe i pretvori se u kradljivca sopstvenog vremena.
Prekorači dozvoljeni minus na računu života i jedino broji minute, dane i godišnja doba, a ne svoja dela. Onda se pojavi drugi
čovek i kaže mu ‘Verujem u tebe’. Začudi se tada čovek broj jedan i pomisli: 'Mene ova/j zajebava’ ili ’Voli me, zato mi to kaže, da mi bude lakše’ ili ’Ne
razume on/ona kako je u mojoj koži’.
Odgovori su tačni.
Hajde da
razmislimo.
Da, osoba koja
vam kaže ’verujem u tebe’ vas voli i želi da vam bude lakše.
Da, ta osoba ne
zna kako je u vašoj koži, ima ona svoju o kojoj treba da brine.
Ali znate šta
jos?
Osoba koja vas
voli je očevidac. Ona zna kako crtate dugu nakon smene sunca i kiše u vašem životu,
čak i onda kada je sami zaklanjate oblakom.
Ista ta osoba ne zna
kako je u vašoj koži, ali upamtite, svi mirisi vaše duše se probijaju kroz pore na toj koži i ako je osoba ostala uz vas to znači da su joj mirisi prijatni, čak i onda kad sami sebi zaudarate.
Ljudi, kriza je.
Oskudica. Pametni ne troši svoje
vreme i novac uludo, a bogami ni reči. Bar ne oni koji za svoje reči mare.
Zato, ako je neko voljan da vam pokloni svoje
vreme, pažnju i reči, ne odupirite se, jer odupiranje je najlakše, dovoljno je da zapušite uši i pevate, sve do neke nove zgodne prilike kada ćete iznova jadikovati nad svojim nezadovoljstvom.
Budite staloženi. Kroz život će vam prolaziti i oni koji će se,
ničim izazvani, naći pozvani da nešto
kažu. Sa njima parlamentarno, nikako na galamu, a dobre priče čuvajte za ljude
koje osećate svojim.
Prijatelja ćete
prepoznati ne po slatkorečivosti, iako ćete bezbroj lepih reči čuti od njega (jebi ga, to mu je u opisu funkcije), već po slobodi da
hiperpopizdi i da vam kaže: 'Radi šta hoćeš, ja znam koliko možeš, ali ti odlučuješ'
Prijatelj je
merna jedinica lekovitosti međuljudskih odnosa. Potvrda legitimnosti prava da budete zvezde sopstvenog života. Ma, pravi će vas podržaće i kad ste hodajuća dijareja. U tome je razlika. Bitna. Najbitnija.
I samo još...
I samo još...
Je l' se sećate
onih sms-ova na TV-u, tipa- Ima li neka dama za druženje. Udate stop. E, pa nek' je
tako i u životu. -Ima li nekih prijatelja za život. Solitelji pameti STOP.
Нема коментара:
Постави коментар