недеља, 22. октобар 2017.

Ljubazni gospodin K.


Položio  je naočare na sto i lagano ustao sa stolice držeći otvorenu 225. stranu knjige koju već dva dana, gotovo bez pauze, čita. M. je voleo vikende. Šta više, cenio je svaku sekundu u tih 48 sati između petka i nedelje. Za njega, to bio povratak. Bezbedno sletanje među korice polovnih knjiga kupljenih na uglu ulice u kojoj živi i one druge sa cvećarom, iz koje je do pre tri godine izlazio sa, ništa celofan, ništa kič, buketima. S. ih je takve volela. Da je M. pre tri godine voleo knjige kao što ih voli sad, možda S. ne bi otišla. A možda da ona nije otišla, on nikad ne bi zavoleo knjige. A možda...da ode po novine? Iako se vestima nije suštinski bavio, neinformisanost je tumačio kao nevaspitanje i zato su novine uvek bile deo spiska za kupovinu. Istina, nikad napisanog. Spustio je knjigu na sto, a sa stolice pokupio jaknu neometen činjenicom da mu se, dok ju je oblačio, kragna podvila sa unutrašnje strane.

*******

Jovan K. je četvrt veka bio profesor književnosti. Obavestili su ga da je dobio otkaz posle časa na kome je analizirao motiv apsurda u Kamijevom Strancu.  Razlog  jednostavan. Zamerio se pogrešnoj osobi. Brzim, a  preciznim, gotovo hiruškim rezom, odstranjen mu je profesorski čin. Nedugo zatim Jovan je načionio još jedan. Nisu oni toliko silni što su mu oduzeli  jednu titulu, koliko je on silan da sebi nadene drugu, treći ili desetu. Tako je profesor književnosti, Jovan K., samoproklamovano postao ulični prodavac svoje velelepne kolekcije knjiga.


Hrabar je  Jovan K ili, u najmanju ruku, žilav. Muku preoblikovati u odluku, to mora da boli. No, ko će ga znati. Kako se uopšte meri  šta više boli, prazna creva ili prazna duša i da li je hladnije kad se isključe sentimentalne vrednosti ili centralno grejanje.
  
*******
M. je izašao na ulicu baš u vreme kada pošten svet gleda drugi Dnevnik. On je davno raskrstio sa televizijom. Ponosan je na to. Došao je do prvog pešačkog prelaza i premda je ulica bila prazna, sačekao je da se upali zeleno za pešake. Ponekad je nepodnošljivo savestan. Ulicu je prešao školski, u nekoliko koraka i sa pogledom prvo levo, pa desno da bi se zatim prepustio plitkim mislima i dubokom disanju.

***

Trafika-učtiv pozdrav-novac-novine-pozdrav.


***

Povratak kući je trajao upola kraće. Ukupno  vreme odsustva - 30 minuta. Pošten svet je verovatno stigao do prognoze vremena. Ušao je u stan i dvaput okrenuo ključ bacivši ga, potom, na komodu koja je postavljena između ulaznih i vrata od kupatila. Vratio je jaknu na naslon i zavalio se u stolicu. Otvorio je novine. Zatvorio je novine. Bacio ih u kantu.

***

21:30h

Otići će da se istušrao i mogao bi da legne. Ponedeljak će. Često se pitao čemu  tolika frka oko ponedeljka? Ok, nije baš neki woohoo  dan, ali  budimo razumni, dan k’o dan. Bitno je samo da se dobro naspavaš. M. od spavanja nije pravio veliku stvar, legao bi na leđa, opustio mišiće, udahnuo duboko, okrenuo se na stranu i zaspao.

***

6:30h (Alarm)

Ustani, otvori prozor, pristavi vodu za kafu, M. je voleo svoje rituale. Ušao je u kupatilo. Na šporetu ključa voda. Zakuvao je kafu, zatim se obukao, seo na stolicu, pogledao knjigu, zapamtio broj 225 i zatvorio je. Ustao je, vratio knjigu na policu, a prljavu šolju spustio pored sudopere. Obukao je jaknu i namestio kragnu.Pokupio je ključ sa komode. Isti broj obrtaja prvo sa jedne, a potom sa druge strane vrata. M. has left the building.

***

-Dobro jutro         

-O dobro jutro mladiću, poranili ste.

-Pa standardno, šta ćete kad mora da se radi.

-Rad je, mladiću, od majmuna napravio čoveka, a sve mi se čini da sad od radnika žele da naprave majmuna.

-Bojim se da ste u pravu.

-Možda. Da ne grešim dušu, ima i svetlih primera, verujem, ako ni u šta drugo, u rad sigurno. Što i tebe savetujem . Ne zaboravi, ti si ono što sam stvoriš.

-Potrudiću se. A kako Vama ide? Ne bih da sam nepristojan, ali ide li prodaja? Kupuju li ljudi knjige? Ja ih nešto ne viđam.

-Kupuju sinko, kupuju, nego tebe nema veći deo dana, veći deo nedelje, pa ne vidiš, ali ima vas zaludnih, oprosti na ovom pridevu to je kompliment...ima vas koji i dalje volite knjige i cenite polovnu knjigu, mada mi nikada neće biti jasno kako knjiga može da bude polovna. ’aj polovna kola, polovni  kaput, al’ knjiga...no, dobro, reči su besplatne, pa ih mnogi bez mere troše. Jes' da ove ukoričene nisu za džabe, ali  kod mene kao da jesu.

-Upravo to.  Zar Vam nije žao da neku dragocenu knjigu  prodate po mizernoj ceni?

-Da ti kažem jednu stvar sine, nema mizerne cene. Nečiji dinar je vredniji od necije 100-ke. Vidi ovako, ovo je moja taktika poslovanja. Za moje knjige ne postoji cenovnik. Kad dodje kupac, ja sa njim ili njom prvo popričam, pogledam oči i stav i koje knjige merka, naravno. Kad me pita za cenu, ja, na osnovu procene ličnosti, kažem. Da bi ti bilo jasnije. Recimo, ovu knjigu sam kupio za 200 dinara, a izuzetno je delo. Pojavi se kupac, ja procenim da on ne bi bio dobar čuvar moje knjige i kazem hiljadarka! Svaki se do sad okrenuo i otišao. Misle, slab kvalitet korice, slabo delo. Kako smo mi ljudi površni, da bog sačuva.  A recimo ova knjiga, nju sam u ono vreme platio 200 maraka. "Zamisli budala, tolike pare dao za knjigu", govorili su mnogi. E! nju bih, da mi se pojavi neki dobar čuvar, prodao i za 200 dinara. Briga mene ko koliko para ima među prstima, nego kako će tim prstima stranice da okreće. Je l’ uspevaš da me pratis?

-Trudim se.

-Gle ovako, neću te još dugo zadržavati, zakasnićeš na posao. Ja se prema knjigama ophodim kao prema ljudima. Ako mi je do neke knjige stalo i znam njenu pravu vrednost, ne bih je ni za živu glavu dao onom ko je ne zaslužuje. Makar gladovao. A kad osetim da je vreme da se sa knjigom  rastanem, uradim to ljudski  i časno. 


Tako ti je i sa ljudima, dobro, da ne preterujem, slično je. Kad ti neko uđe u život, ne mislim samo u ljubavnom smislu, nego generalo, kad ti neko ušeta u život, daj sebi vremena da spoznaš njegove vrednosti, pa ako ti gode, čuvaj ih ko oči u glavi, ali dozvoli  da i taj neko spozna  tvoje vrednosti. Ako se vaše vrednosti poklope, pa to ti je sedmica na lotou. Nekad se, doduše, ljudima poklope vrednosti, ali se vremenom mimoiću, e tad' je vreme za onaj časni rastanak koji sam ti maločas pomenuo. Odgovrna je i posve rizična dužnost biti čuvar nečijih vrednosti. Ako nisi kadar, a ti se ne prihvataj takvog posla. Siguran sam da i ti ne bi, tek tako i bilo kome, dao svoje vrednosti na čuvanje. Zar ne?

- U pravu ste.

-Mnogo sam ja nešto od jutros u pravu. Hajde kreći, nailazi ti bus.

-Doviđenja. I...hvala.

***

-Da li sam joj ikada rekao da je cenim? Ma sigurno jesam. I ako nisam S. je to sigurno znala. Možda i nije znala, a možda je znala, pa zaboravila. A možda je ona mene prestala da ceni. Da sam samo ranije počeo da čitam knjige možda ona ne bi otišla, a možda, da ona nije otišla, ne bih ni počeo da kupujem knjige. Eto. Trebalo je tako. Valjda. Ništa nije slučajno. Valjda.


Postavio je sebi pitanja za koja nije imao ni vremena, a ni odgovore, bar ne u trenutku kada je automat u prevozu oglasio naziv stanice na kojoj treba da siđe. Nedugo zatim M je sedeo u kancelariji siguran samo u jednu stvar, da treba da nastavi od strane 225.






























































Нема коментара:

Постави коментар